o nama

domovi

aktivnosti

lliplaninarstvolii

kontakt

Damir Smajić

Već u rano proljeće, čim se temperatura zraka podigne iznad 12°C u prirodi se počnu pojavljivati zmije. Zmije su vjerovatno najomraženije od svih životinja. Neobično veliki strah često vodi njihovom bezrazložnom proganjanju i ubijanju. Pri tome se ne gleda , a najčešće ne zna da li se radi o otrovnim ili neotrovnim zmijama. I jedne i druge su veoma korisne životinje, a njihovim ubijanjem prekida se važna karika u ekološkom lancu i narušava prirodna ravnoteža. U konkretnom slučaju, ubijanje poskoka npr. dovodi do povećanja broja šumskih miševa u tom području. Veći broj miševa povećava opasnost od zaraze mišijom groznicom. I dok su ujedi poskoka veoma rijetki i samo u izuzetnim slučajevima smrtonosni, mišija groznica je daleko češća i gotovo uvijek sa smrtnim ishodom. Malo znanja i opreza može spriječiti uništavanje zmija, sačuvati vrijedno bogatstvo naše faune i, što je svakako najvažnije, u velikoj mjeri spriječiti stradanje ljudi. Interesantna je činjenica da u svijetu više ljudi umire od uboda pčela i osa nego od otrovnih zmija.

Otrovne zmije naše zemlje se lako razlikuju od neotrovnih. Tijelo otrovnica je kratko i zdepasto i rijetko prelazi 60-tak cm. Glava je široka, srcolika ili trouglasta i uvijek jasno odvojena od tijela naglašeno uskim vratom. Zjenice uske ili ovalne, nikada okrugle. Ove zmije karakteriše tamna, vijugava leđna šara, koja može biti kontinuirana ili isprekidana.

Naše neotrovne zmije su tanke i dugačke i mogu narasti i preko 2 metra. Glava je jajasta ili ovalna, a vrat slabije izražen. Zjenica oka uvijek okrugla. Mogu biti različito išarane, ali nikada nemaju vijugavi šaru duž leđa.

a. Poskok   b. Šarka   c. Bjelouška

Sve otrovne zmije Bosne i Hercegovine i susjednih država pripadaju porodici Ljutica (Viperide). Na našim planinama se mogu naći:

-Poskok (Vipera ammodytes), naša najveća otrovnica. Naraste najčešće do 70 cm, rijetko duže. Glava velika srcolika sa izraženim roščićem na vrhu njuške. Boja tijela varira u zavisnosti od staništa i ide od svijetlo sive do crvenkasto smeđe. Vijugava leđna šara je kontinuirana i jasno izražena. Poskok se sreće u svim krajevima BiH do visine od 2000 m/nv. Staništa su mu veoma različita, od suhih kamenjara do riječnih obala i šumskih proplanaka. Hrani se miševima, pticama i gušterima.

Poskok

-Šarka (Vipera berus), znatno je manja od poskoka. Glava joj je šira i oblija, sa velikim okom crvenog odsjaja i karakterističnom bjelom prugom uz rub gornje čeljusti. Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu. Kod nas se javljaju tri podvrste šarke:

Obična šarka (Vipera berus berus), ima sivkasto smeđu boju tijela i kontinuiranu tamnu vijugavu šaru oivičenu nizovima tačkica. Slišna je poskoku ali je manja i šarenija i nema roščić.  

          

                                             1. Bosanski šargan   2.  Obična šarka

Bosanski šargan (Vipera berus bosniensis), je žuto smeđe boje sa isprekidanom leđnom šarom koja je najčešće u vidu tamnih poprečnih pruga. Rijetko naraste iznad 40-tak cm. Hrani se skakavcima. Naseljava planinske rudine i čest je na Bjelašnici. 

Bosanski šargan

Crna šarka (Vipera berus prester), je potpuno crna zmija. I ona ima vijugavu šaru koja se vidi pri određenom lomu svjetla. Naseljava planinska područja ali nešto niže nadmorske visine. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman.

        

                                                             Crna šarka

Naše neotrovne zmije su obuhvaćene porodicom Smukova (Colubridae). Od vrsta su zastupljene:

-Bjelouška (Natrix natrix), naraste do 1,5 m. Tijelo je odozgo tamno maslinasto sa crnim tačkicama i upadljivim bijelim mrljama iza glave, doka je odozdo žućkasto bijela. Vezana je za vodu i odlično pliva. Hrani se tritonima, punoglavcima i insektima. Brojna je na Lokvanjskom jezeru na Bjelašnici.

            

                                                             Bjelouška

-Smuk (Coluber longissimus), je naša najveća zmija. Može narasti i preko 2 m. Boja tijela je jednolična, sivkasto smeđa bez jasnih šara. Nalazimo ga po livadama i šumskim proplancima do 1500 m/nv. Hrani se sitnijim sisarima i pticama.  

            

                                                                Smuk

Iako je Bosna i Hercegovina veoma bogata zmijama, statistički podaci govore da su rijetki slučajevi ugriza. To je najviše zbog toga što se zmije plaše čovjeka i bježe od njega ako su u mogućnosti. Ljudi najčešće stradaju berući ljekovito bilje, gljive i šumske plodove ili jednostavno sjedanjem na travu a da nisu prije toga provjerili ima li koga u njoj, a dovoljno je samo običnim prutom provršljati po travi ili grmu i spriječiti neželjeni susret. Vikanje neće pomoći jer su zmije potpuno gluhe životinje i osjete jedino podrhtavanje tla i vibracije. Ako se ipak desi da zmija nekoga ugrize treba mu ukazati prvu pomoć koja se sastoji u podvezivanju ujedenog mjesta, isisavanju otrova i hitnom transportu do ljekara. Otrov naših zmija je hemotoksičan (krvni otrov) i smrt ne nastupa trenutno več za nekoliko sati. Ovde treba napomenuti da ne mora nužno doći do otrovanja jer zmija često i ne ubrizgava otrov kada ujeda zbog upozorenja. Inače, ujed je jako bolan, ujedeno mjesto otiče i modri i stvaraju se krvni podlivi. Javljaju se vrtoglavica, žeđ i hladan znoj. Podvezivanje treba izvršiti iznad ujedenog mjesta prema srcu i svakih 30 minuta ga popuštati i pomijerati naviše. Ujedeni treba da miruje kako bi se usporilo širenje otrova po tijelu. Isisavanje otrova je veoma korisno ali izvršilac ne smije imati ranice u ustima. Danas se mogu kupiti praktične vakuum pumpice koje služe za isisavanje otrova. Ima ih i u hrvatskim apotekama pod nazivima: “Aspivenin”, “Extarktor”, a koštaju 20-tak maraka. Ljekar bi trebao najprije utvrditi osjetljivost na serum jer ima ljudi koji ne bi smjeli da ga prime. Kod iole težih simptoma trovanja treba dati najmanje 3 ampule seruma. Uz serum se uvijek daju i antibiotici i antitetanus. 

           

                     Bosanski šargan , snimljen na vrhu Krvavca 03.06.2007