|
Tekst i slike:
Chupo
Četvrtak 20.07.2006
Nakon dugih priprema,planiranja i dogovaranja došao je i taj
dan.Polazimo na put a plan nam je da se popnemo na Gran Paradiso 4061
m i Mont Blanc 4807 m.Na put kreće bosanska naveza (poznatija
kao "Niđe veze") :
Damir,Dalvin i ja.Prva prepreka na putu je prostor.Puno stvari a
prostora malo.
Uz malo sile,kombinatorike,bosanskog inata, nagurasmo stvari i
pravac Ljubljana.Dogovor je bio da spavamo u Ljubljani , kod
Daidže.Nakon 7-8 sati vožnje i malo gnjavaže na granicama ( svi
imamo duge kose i odmah smo narkomani,naravno ) stižemo u
Ljubljanu oko 2 sata ujutro.Daidža naravno budan,dočekuje nas
baš onako domaćinski.Cijelo vrijeme raspoloženje na visini.
Petak 21.07.2006
Rano buđenje i polazak.Pošto Daidža stanuje blizu BTC , mi
naravno pravo u Iglu sport.Kupovina , razgledanje i oko 10 sati
pravac Venecija.Nenaviknuti na blagodeti autoputeva , čudimo se
kako brzo dolazimo do Italije.
Krajolici kroz koje prolazimo
predivni.Brežuljci,vinogradi,rijeke sve izgledaprekrasno.Ali mi
smo nestrpljivi da vidimo planine.Nakon 4-5 sati vožnje prvi put
na tabli se pojavljuju Aosta i Monte Bianco.
Naš prvi cilj je Pont , malo mjesto u dolini Aoste iz kojeg
počinje uspon na Gran Paradiso.Cijelo to područje je nacionalni
park a zanimljivost vezana za Gran Paradiso je to što je to vrh
koji Italijani ne dijele ni sa kime.Ulazak u nacionalni park je
besplatan .
U
Pontu , 1960 m. postavljamo šatore u kampu.Kamp je po cijenama
pristupačan , ima toplu vodu za tuširanje , mali restoran i
prodavnicu.Iz samog kampa se ne vidi vrh Gran Paradiso ali
pogled na masiv nam otprilike dočarava šta nas to očekuje.
Subota 22.07.2006
Opet rano ustajanje,kafa i doručak i spremanje stvari.Plan je
bio da iz Ponta krenemo prema domu Vittorio Emanuele II koji je
na 2723 m.Nismo znali da li u domu ima mjesta za spavanje tako
da šatore nosimo sa sobom.Staza do doma ide prvo kroz šumu ariša
, potoci i vodopadi na sve strane i nakon izlaska iz šume ,
kamenitom stazom do doma.
A
u domu saznajemo dobru vijest.Ima mjesta za spavanje i mi se
odlučujemo da spavamo u domu a ne u šatorima.Smještamo se u sobu
, uzimamo samo osnovne stvari i idemo na aklimatizaciju.Dalvina
i mene puca lagana trema , idemo po prvi put preko 3000 metara i
očekujemo reakciju organizma na visinu.Izgleda da smo visinsku
zaboravili ponijeti iz Sarajeva , bez poblema dolazimo do 3300 ,
razgledamo okolne vrhove , zezamo se i zbog pogoršanja vremena
krećemo prema domu.Raspoloženje super.
Nedelja 23.07.2006
U
05.00 ustajanje , spremanje i polazak ka vrhu.Krećemo sa velikom
grupom planinara PD Pobede iz Beograda koji su došli u subotu
popodne.Jutro ugodno,vedro bez vjetra,idealno za uspon.Prvi dio
uspona idemo nenavezani , po kamenju i uspon prolazi bez
problema.Sa svitanjem dolazimo do granice leda i tu se
navezujemo,stavljamo dereze i počinjemo ići po glečeru.Oko nas
vrhovi kao sa "bombonjera" ...
Nakon 5 sati dolazimo do završnog dijela uspona.Dalvin i ja
stalno provjeravamo visinu.Ali i na 3900 se osjećamo
odlično.Sunce je već poprilično ugrijalo , toplo je i mi jedva
čekamo da dođemo na vrh koji sada već i vidimo.
I
negdje oko 13:00 sati bosanska naveza dolazi do samog vrha.Na
vrhu vlada velika gužva,ima nas sa svih strana i treba dosta
strpljenja da se dođe do Gospe na vrhu.Vrh kamenit,bez snijega ,
pravi alpski....Zbog velike gužve ne možemo ostati onoliko
koliko bi htjeli.Slikanje i polazak nazad.....
Na povratku se desila i nezgoda.Jedan član Pobede je upao u
ledničku pukotinu ali zahvaljujući tome što je bio u navezi ,
ostao je visiti na užetu i ekipa iz Beograda ga je izvukla
nepovrijeđenog.Mi odlučujemo da proslavimo tek kad dođemo u
dom.U dom dolazimo oko 19 sati i nakon paste di casa i piva
idemo na spavanje.
Ponedeljak 24.07.2006
Opet rano ustajanje , doručak i spremane za polazak prema
Pontu.Dalvinu i meni je sada puno lakše, imamo jedan
četritisućnjak , dobro podnosimo visinu i opuštenije razmišljamo
o Mont Blancu.Damir nas malo spušta i govori da to ništa još ne
znači ali nekako se osjeća da ćemo i Mont Blanc popeti bez
problema.Oproštajno slikanje pred domom i pravac Pont...
Do Chamonixa stižemo za 2 sata vožnje.Odlučujemo da odmah idemo
u razgledanje grada a predveče da potražimo kamp.Gradić je pravi
alpski.Sav u cvijeću i totalno okrenut ka alpinizmu i
planinama.Ne zovu ga džaba "svjetskim centrom alpinizma".
Kamp nalazimo u mjestu Bossons , 4 km od Chamonixa . Standardna
procedura , postavljanje šatora , kuhanje večere , kupanje ,
punjenje mobitela i foto aparata.Donosimo odluku da na
Mont Blanc nosimo samo jedan šator.Pakujemo stvari za uspon i
idemo na spavanje.
Utorak 25.07.2006
I
opet rano ustajanje.Posljedna provjera opreme i idemo prema
žičari.Žičara nas treba izbaciti do tramvaja a od tramvaja kreće
naš uspon prema vrhu.
Uspon prolazi bez velikih problema.Vrijeme nas i dalje služi a i
uspon na Gran Paradiso je bio prava stvar za trening i
aklimatizaciju , tako da bez većih problema napredujemo po
kamenjaru prema domu "Tete Rousse" na 3200 m.U putu srećemo i
divojarce koji nam poziraju.
Pred sami dolazak do doma vrijeme se kvari i mi sa oblakom
dolazimo do doma.Zbog kašnjenja sa prevacivanjem tramvajem,
odustajemo od plana da se ide do doma "de Gouter" na 3820 i
odlučujemo da spavamo na "Tete Rousse".Počinje i lagana kišica i
pomalo nas počinje zabrinjavati vrijeme.
Druga stvar koja nas zabrinjava je “ Kuloar smrti “,dio staze
koji se mora prijeći a po kojem ,zbog kiše i topljenja snijega ,
svako malo protutnji kamena lavina.Nadamo se da ćemo sutra rano
ujutro imati bolje uslove za prelazak.
Srijeda 26.07.2006
U
toku noći se razvedrilo i temperatura se malo spustila tako da
smo ujutro imali dobre uslove za prelazak kuloara.
Nakon uspješnog prelaska kuloara nastavljamo strmim,kamenitim
grebenom ka našem slijedećem cilju , domu "de Gouter" koji je na
3820 m i kod kojeg planiramo postaviti logor.Staza je na nekim
mjestima osigurana sajlama , dosta je naporna a opasnost
predstavlja kamenje koje pada sa vrha.Nakon nekih 5 sati
penjanja po grebenu , izlazimo na 3800 kod doma "de
Gouter".
I
ovde nas zdravlje služi, dobro jedemo i pijemo i dobro podnosimo
visinu.Nemamo previše vremena za opuštanje,postavljamo
šatore,pravimo hranu i topimo vodu.Treba se brzo pripremiti za
završni uspon , koji je planiran za 01:00 .Koristimo vrijeme za
malo slikanja u logoru.
Četvrtak 27.07.2006
Ustajanje u ponoć.Provjeravamo ruksake koje smo spremili dan
ranije.Nosimo samo vodu , čokolade sa žitaricama ( poznatije
kao hrana za papagaje ) i nešto rezervne odjeće za svaki
slučaj.Vrijeme odlično,potpuno vedro i oko -4 stepena.Idealno za
uspon.Odmah iz logora krećemo navezani , sa derezama i
cepinima.To nas pomalo usporava ali zbog sigurnosti idemo tako.
Za vrijeme uspona ne pričamo mnogo.Idemo laganim tempom , svako
malo stanemo da pijemo vodu ili pojedemo malo hrane za
papagaje.Ja stalno provjeravam GPS zbog visine.Kada smo kod
skloništa " Vallot " prešli 4300 metara bio sam siguran da
izlazimo na vrh.Od tog sklonošta do vrha nas dijeli “samo “
500
metara ali treba još preći i čuveni “ žilet “.Prilično zeznut
dio , pogotovo što je veliki broj ljudi sa kojima se treba
mimoići.
Nakon prolaska "žileta" , oko 07:30 dolazimo i na vrh.U tom
momentu osjećanja su pomješana.Radost,umor,nevjerica da smo na
4807....Ne želimo da se prerano radujemo,ipak imamo i povratak
ali ipak se smijemo....Zovemo raju u Sarajevo.Selma u počeku ne
vjeruje da je pozdravljam sa vrha a onda se smije i ciči
....Nije prošlo ni 20 minuta a počinju nam dolaziti sms poruke
sa čestitkama.....mahala te stigne i na vrhu.
Slikanje,razgledanje i pivo na vrhu....Ostajemo oko 45 minuta.
Povratak prolazi bez problema.Drži nas adrenalin sa vrha i
polako idemo nizbrdo.Snijeg je još uvijek čvrst i dereze dobro
drže.Prolazimo pored " Vallota " i još jedan pogled na Mont Blanc.
Dole , daleko ispod nas se vidi dom i naši šatori.Plan je da
prespavamo i da rano ujutro počnemo spuštanje prema Chamonixu.
U
toku popodneva vrijeme se naglo pogoršalo.Navukli su se
oblaci,počelo je grmiti i sijevati a malo poslije toga i padati
snijeg.Tu noć svi spavamo u domu,na klupama stolovima i podu.
Petak 28.07.2006
Ustajanje u 06:00.Vrijeme se malo popravilo prestalo je padati
ali snijeg koji je u toku noći napadao nas zabrinjava.Treba opet
proći kuloar smti , sada po snijegu i sa derezama.
Na žalost baterije fotoaparata su crkle i nemam slika silaska
niz kuloar.Zbog snijega i našeg opreza silazak je trajao oko 6
sati ali na kraju je sve ispalo dobro.Prebacili smo se tramvajem
i žičarom do kampa , u kampu kupanje i klopa a onda slavlje u
Chamonixu.
|
