|
Chupo
Februar
2006 godina,znamo biće hladno,biće naporno,izlazak na vrh je
neizvjestan uprkos svom trudu i pripremama ali ipak....Pozivu da
učestvuju na memorijalnom pohodu "Lupoglav 2006"
se odazvalo preko 70 planinara iz
Sarajeva,Mostara,Tuzle,Visokog,Zavidivića,Širokog Brijega,Posušja,Gornjeg
Vakufa,Vlasenice,Beograda,Osijeka....ako sam šta zaboravio to
je zato što je u Bijeloj gužva bila k'o nedeljom na auto
pijaci.
Cilj
sve ove raje možete vidjeti u zaglavlju stranice.Lupoglav,jedan
od dvijetisućnjaka na Prenju,koji je pravi zalogaj za penjanje
zimi.Ali da krenem redom.Pored snijega i hladnoće jedna od
stvari koja ovaj pohod čini zahtjevnim je i to što smo
krenuli iz Bijele sa 144 metra a logor smo postavili na 1360.Na
putu smo napravili pauzu u Grabovćićima ( 652 m, na slici je u
pozadini Čabulja ).Na toj visini još nije bilo snijega,dan
idealan za uspon.
Negdje
oko 1000 m počinje granica snijega.Usput srećemo planinare
koji su otišli dan ranije i oni nam daju informacije koje baš
i nisu povoljnje.Dosta novog snijega,vjetar koji se pojačava...Nastavljamo
dalje i iako je plan bio da se logor postavi na Barnom dolu,zbog
vjetra koji je jako puhao i nanosio snijeg,odlučujemo da šatore
postavimo malo niže u zavjetrini.
Nakon
uobičajenih aktivnosti koje idu uz postavljanje šatora,zahvaljujući
ekipi iz Širokog i Posušja i Ešrefovoj pili ( srećom nije
biila motorka ), malo smo se grijali i družili uz vatru.Vatra
k'o vatra,izvlači priče,viceve,anegdote i uspomene sa nekih
prošlih pohoda.Vjetar nije popuštao i organizatori dosnose
odluku da se ipak krene ujutro u 7 sati,pa da se dođe dokle se
može.
Noć
protiče u razmišljanju kako trebam kupiti malo bolju vreću (
makar -15),o tome jesmo li dobro "usidrili šator" i o
vremenu koje nas očekuje sutra.Buđenje sa snijegom ali
doslovno...Vjetar i dalje puše,temperatura -12.Pakovanje i
polazak ...
Na
putu prema Lupoglavu prolazimo pored mjesta gdje su sahranjena
dvojica od trojice planinara koji su poginuli 1970g. ( Ilija
Dilber, Zijad Jajatović i Milorad Stjepanović ).
I
tako,uprkos velikoj želji da se popnemo na Lupoglav,vrijeme to
nije dozvolilo.Došli smo ispod vrha( 1738 m ),malo pričekali u
nadi da će vjetar oslabiti ali nismo imali sreće.Lupoglav nam
se nije ni pokazao kroz oblake.
U
povratku,pakovanje šatora i stvari i silazak do Grabovčića i
Bijele.A dole Hercegovina koja je pitoma.Sunce,toplo,vjetra
skoro da i nema.I naravno,u povratku još jedan ritual,janjetina
i pivo ali te slike nećete gledati.
|
