|
piše: Samer
Hajrić
Akcija
ciscenja ostataka Doma na Jezercetu na Prenju i priprema za
gradnju novog objekta, pokrenuta na forumu Zone-2000,
desila se 18 i 19 juna, tekuce godine, naravno.
Ono
sto je za pohvalu, odazvao se zaista veliki broj ljudi, i to
uglavnom mladjih planinara. Cini mi se da se od zadnje
Omladinske radne akcije nije okupio veci broj ljudi da ucestvuje
u akciji takve vrste, a da poslije ne trazi ikakvu naknadu za
svoj rad…Super! Sve u svemu oko 30ak ljudi, iz razlicitih
krajeva BiH, pa cak i van nje. Od toga 10 clanova PD Bjelasnice.
Dakle,
kao sto rekoh, akcija pocinje te subote 18 juna okupljanjem u
Konjicu, odakle nastavljamo putem koji vodi prema Borackom
jezeru, a zatim jedno skretanje na desno i kolima dokle se moze.
Naravno, dalje se ide onako kako smo vec navikli, ruksake na
ledja, pa dokle ko dobaci. Nakon nekih 4 sata, mozda malo duze,
dolazimo do naseg cilja, Jezerceta koje se nalazi tacno ispod
vrha Taras.
Poslije
kraceg odmora i postavljanja satora i stvaranja kampa koji je,
moram priznati, izgledao vrlo respektabilno (nekih 15ak satora),
svi se bacaju na posao, zbog kojeg smo i dosli tu. Ciscenje
ostataka objekta pocinje i kamenje leti na sve strane, a
rezultati naseg rada se polako pocinju nazirati. Moram
napomenuti da je organizaciju radova Sarac preuzeo na sebe. Iako
je tu bilo i starijih, i onih sa vecim iskustvom, no niko nije
uspio tako autoritativno i konkretno organizovati posao. Svaka
cast, inzenjeru!

Na
rasciscavanju ostataka Doma na Jezercetu
I
tako sve ide po planu, kamenje se sortira, veliko na jednu
gomilu, malo na drugu, obrisi doma se zaista pocinju nazirati i
to vise nije samo hrpa kamenja. I tada nalazimo minu na jednom
od nekadasnjih ulaza u dom, na svu srecu neispravnu. Poslije
toga niko vise nema ni volje ni zelje da nastavi bilo sta
ceprkati oko samog doma i tu se svi radovi naglo prekidaju.
Ostatak
dana provodimo, bar dio nas, odlaskom na obliznji Taras koji nam
je popravio dan svojim pogledom sa vrha. Jedan dio onoga sto sam
do sada vidio samo na Chupinim slikama se otvorio preda mnom.
Iako vidljivost nije bila najbolja zbog oblaka koji su posjedali
na okolne vrhove, sam pogled na nas kamp u podnozju vrha i ono
sto se moglo vidjeti je zaista izvanredno.

Pogled
na bazni logor Jezerce sa Tarasa
Sljedeci
dan, poslije kraceg dorucka i kafe, oko 10.30h, kao sto je bilo
i planirano, odlazimo prema Zelenoj glavi, najveci vrh Prenja.
Tek na putu od naseg kampa do vrha sam
mogao da vidim ljepotu prenjskog masiva, jer prethodni
dan do Jezerceta smo isli uglavnom kroz sumu i nismo mogli
vidjeti puno toga do samog Osobca i Tarasa.
Zelena
Glava 2155m, krajnji vrh desno
Dakle,
nakon nekih 2 sata hoda dolazimo ispod samog vrha Otisa,
prelazimo preko grebena koji spaja ova dva vrha i lagano idemo
uz stijene, pomazuci se i rukama i nogama. Poslije pola sata, tu
smo. Na vrhu Prenja. Pogled?? Ne zna covjek gdje bi prije
gledao.
Dolina
Tisovice, Lupoglav, Osobac, Sivadije, pa zatim Velez, Cvrsnica,
“mala” Bjelasnica (doci ces ti Laro opet na Bjelasnicu),
Visocica, kanjon Rakitnice i ko zna sta sve jos, sve je to
ispred i iza nas, zavisi gdje se covjek okrene. Zaista je tesko
odluciti na koju stranu gledati. Pocinjem shvatati zasto ljudi
sa toliko odusevljenja pricaju o Prenju, jer tesko je naci
rijeci kojima opisati ono sto covjek vidi i osjeca.
Krace
zadrzavanje na vrhu, slikanje, i poslije jos opreznije
spustanje, nego sto je sam uspon bio. Ne silazimo istim putem,
nego skrecemo prema raskrcu koje vodi u dolinu Tisovice i odatle
se dalje vracamo prema Jezercetu. Nakon nekih sat vremena
dolazimo u kamp.
Jos
jedna zanimljiva stvar vezana za Jezerce jeste da je puno
tritona, koje sam vidio po prvi put vidio, a da nisu u nekoj
knjizi ili na TVu. Zaista interesantne i lijepe zivotinjice i
nije ni cudo da se tretiraju kao maskote u planinama.
Sta
na kraju reci, moj prvi odlazak na Prenj, no definitivno ne i
posljednji. Ostalo je tu jos stosta da se obidje i izbliza vidi.
Nadam se u sto skorijem vremenu.

Na
vrhu, 17 ljudi i Dejo iza objektiva

Triton
pred objektivima znatizeljnih planinara
|