PLANINARSKO DRUŠTVO "BJELAŠNICA" SARAJEVO

o nama

domovi

aktivnosti

lliplaninarstvolii

kontakt

l
AKCIJE

 

Prenj , Jezerce 

piše: Samer Hajrić  

 

Akcija ciscenja ostataka Doma na Jezercetu na Prenju i priprema za gradnju novog objekta, pokrenuta na forumu Zone-2000, desila se 18 i 19 juna, tekuce godine, naravno. 

Ono sto je za pohvalu, odazvao se zaista veliki broj ljudi, i to uglavnom mladjih planinara. Cini mi se da se od zadnje Omladinske radne akcije nije okupio veci broj ljudi da ucestvuje u akciji takve vrste, a da poslije ne trazi ikakvu naknadu za svoj rad…Super! Sve u svemu oko 30ak ljudi, iz razlicitih krajeva BiH, pa cak i van nje. Od toga 10 clanova PD Bjelasnice. 

Dakle, kao sto rekoh, akcija pocinje te subote 18 juna okupljanjem u Konjicu, odakle nastavljamo putem koji vodi prema Borackom jezeru, a zatim jedno skretanje na desno i kolima dokle se moze. Naravno, dalje se ide onako kako smo vec navikli, ruksake na ledja, pa dokle ko dobaci. Nakon nekih 4 sata, mozda malo duze, dolazimo do naseg cilja, Jezerceta koje se nalazi tacno ispod vrha Taras.

Poslije kraceg odmora i postavljanja satora i stvaranja kampa koji je, moram priznati, izgledao vrlo respektabilno (nekih 15ak satora), svi se bacaju na posao, zbog kojeg smo i dosli tu. Ciscenje ostataka objekta pocinje i kamenje leti na sve strane, a rezultati naseg rada se polako pocinju nazirati. Moram napomenuti da je organizaciju radova Sarac preuzeo na sebe. Iako je tu bilo i starijih, i onih sa vecim iskustvom, no niko nije uspio tako autoritativno i konkretno organizovati posao. Svaka cast, inzenjeru! 

Na rasciscavanju ostataka Doma na Jezercetu

I tako sve ide po planu, kamenje se sortira, veliko na jednu gomilu, malo na drugu, obrisi doma se zaista pocinju nazirati i to vise nije samo hrpa kamenja. I tada nalazimo minu na jednom od nekadasnjih ulaza u dom, na svu srecu neispravnu. Poslije toga niko vise nema ni volje ni zelje da nastavi bilo sta ceprkati oko samog doma i tu se svi radovi naglo prekidaju.

Ostatak dana provodimo, bar dio nas, odlaskom na obliznji Taras koji nam je popravio dan svojim pogledom sa vrha. Jedan dio onoga sto sam do sada vidio samo na Chupinim slikama se otvorio preda mnom. Iako vidljivost nije bila najbolja zbog oblaka koji su posjedali na okolne vrhove, sam pogled na nas kamp u podnozju vrha i ono sto se moglo vidjeti je zaista izvanredno.

Pogled na bazni logor Jezerce sa Tarasa

Sljedeci dan, poslije kraceg dorucka i kafe, oko 10.30h, kao sto je bilo i planirano, odlazimo prema Zelenoj glavi, najveci vrh Prenja. Tek na putu od naseg kampa do vrha sam  mogao da vidim ljepotu prenjskog masiva, jer prethodni dan do Jezerceta smo isli uglavnom kroz sumu i nismo mogli vidjeti puno toga do samog Osobca i Tarasa.

    

                        Zelena Glava 2155m, krajnji vrh desno                             

Dakle, nakon nekih 2 sata hoda dolazimo ispod samog vrha Otisa, prelazimo preko grebena koji spaja ova dva vrha i lagano idemo uz stijene, pomazuci se i rukama i nogama. Poslije pola sata, tu smo. Na vrhu Prenja. Pogled?? Ne zna covjek gdje bi prije gledao.

Dolina Tisovice, Lupoglav, Osobac, Sivadije, pa zatim Velez, Cvrsnica, “mala” Bjelasnica (doci ces ti Laro opet na Bjelasnicu), Visocica, kanjon Rakitnice i ko zna sta sve jos, sve je to ispred i iza nas, zavisi gdje se covjek okrene. Zaista je tesko odluciti na koju stranu gledati. Pocinjem shvatati zasto ljudi sa toliko odusevljenja pricaju o Prenju, jer tesko je naci rijeci kojima opisati ono sto covjek vidi i osjeca.

Krace zadrzavanje na vrhu, slikanje, i poslije jos opreznije spustanje, nego sto je sam uspon bio. Ne silazimo istim putem, nego skrecemo prema raskrcu koje vodi u dolinu Tisovice i odatle se dalje vracamo prema Jezercetu. Nakon nekih sat vremena dolazimo u kamp.

Jos jedna zanimljiva stvar vezana za Jezerce jeste da je puno tritona, koje sam vidio po prvi put vidio, a da nisu u nekoj knjizi ili na TVu. Zaista interesantne i lijepe zivotinjice i nije ni cudo da se tretiraju kao maskote u planinama.

Sta na kraju reci, moj prvi odlazak na Prenj, no definitivno ne i posljednji. Ostalo je tu jos stosta da se obidje i izbliza vidi. Nadam se u sto skorijem vremenu.

 

 Na vrhu, 17 ljudi i Dejo iza objektiva

Triton pred objektivima znatizeljnih planinara

 

<home

 

U spomen poginulim

Ekspedicija "Kavkaz 2004"
Durmitor maj 2005

pd bjelašnica