|
piše: Azra
Kaljanac
Kažu
da je Maglić najviši vrh drage nam domovine Bosne i
Hercegovine....Da bi stigli do njega, čeka vas dug, lijep i
zanimljiv put. Nisam ni znala koliko je velika je ova naša državica
kad se do njenog najvišeg vrha stiže čak preko druge države.
Da
bismo se i lično uvjerili u tih 2386m n/v, jednog dana se
spakovasmo i ...krenusmo na daleki put... Nas 12 ! I ekipa TV
Hayat-a.. I Tarik..
Pasoši,ranci, šatori i ostala „alpinistička“
oprema poput roštilja,kupaćih kostima,nezaobilazne vatrene
vodice, mesa i „mesa“(čitaj: paprike za Sanju i Dženanu)
jedva stade u kombi...u auto... i još jedno auto! Možda
smo trebali iznajmiti kojeg Sherpasa J
(Pitam se kako će to izgledati kad krenemo recimo na
Mont Blanc !?)
Poslije
dva i po sata vožnje dodjosmo
do Nacionalnog Parka Sutjeska...Jos 20 km makadama i...tu
smo-naša prva stanica,Prijevor......sa Prijevora se pruža
prelijep pogled na Zelengoru,
Leliju.... sve do Romanije...Slijedi snimanje,pakovanje
upoznavaje s konjima J
i konačno-polazak u avanturu...
Na
Prijevoru
Nakon
20-ak minuta stižemo do Suhe Jezerine i nailazimo na nesvakidašnji
prizor-stotine oborenih stabala... Posljedica lavine ...izgleda
zastrasujuće, kao iz nekog horora! Put nas vodi preko
polomljenih stabala u dolinu Jezerine (kazu da je tu nekad bilo jezero...) Od Trnovačkog
jezera nas dijeli još nekih 40-ak minuta, putić vodi kroz šumu,staza
je blaga i ne tako teška, ne tako strma. Put protiče prilično
brzo i u dobrom raspoloženju (muhe,obade i komarce još uvijek
strpljivo ignorišemo...)
Jezerina
I
stižemo do prve luke na našem putovanju...Trnovačko jezero je
pred nama.Prelijepo je!!!! Mislim da i ostatak ekipe dijeli moje
mišljenje...Jedno su priče i slike, a drugo kada vidiš tu
ljepotu i još se onako umoran i znojan bučneš u
vodu...nevjerovatno...plivaš i uživaš u pogledu na Maglić,
Volujak,......mali raj na zemlji ( što prije ne dođosmo ??)Inače,
jezero je glečerskog porijekla
i nalazi se na oko 1500m n/v. Smatra se jednim od najljepših
jezera Dinarida..
Trnovačko
jezero
Postavljamo
šatore...nas nekoliko odlazimo na kupanje...Zatim klopa i ljenčarenje
- zaboravih
reći da smo već u Crnoj Gori.Uveće, podsjećanje na pretke iz
kamenog doba-logorska vatra, meso i paprike na štapovima...pjesma...
i odlazak na spavanac....
Ustajemo
oko 7h.Uobičajena kafica, doručak i polazak oko 8h.Uspon počinje
blagom uzbrdica kroz šumu, zatim izlazimo na strmi dio prema
Carevom dolu.Cijelim putem pogled je fenomenalan... Na svakoj
strani nešto novo, lijepo i zanimljivo. Već smo na grebenu
pored crnogorskog Maglića i ubrzo stižemo pred sami vrh.Tu smo
napravili pauzu za ručak...a poslije pola sata odmora
izlazimo na vrh!
Uspjeli
smo.Osvojili smo Maglić !
Trnovačko
jezero
Uspon
Prema
vrhu
Maglić
2368m
Ovaj
put je najviša planina Bosne i Hercegovine
odlučila da nam pokaže sve svoje čari i dokaže da baš
i nije uvijek tako maglovita kako to često biva.. Pogled se pruža
na Zelengoru,Bioč,Volujak,Durmitor, Ljubišnju, Pivsko
jezero...
Upisali
smo se u knjigu, slikali..i nazad...
Pogled
sa vrha
Pogled
sa vrha
Silazak
je protekao bolje no što smo mislili da će biti...Svi sretni i
čitavi stigosmo na obale Trnovačkog jezera-baš na vrijeme.Za
desetak minuta počelo je nevrijeme-iz šatora smo gledali
kako munje paraju oblake i vrhove Maglića..Sreća pa smo
bili pod šatorima, jer je ubrzo počeo padati grad ..veličine lješnika.. Za 10 minuta kao
da ništa nije bilo, sunce se ubrzo pojavilo, osušilo nam šatore..Slijedi
pakovanje i povratak istim putem na Prijevor.
A
na Prijevoru-teferić (mislim da se to tako zove).E to je
vrijedilo vidjeti –zaista.
Da
ovaj izlet/uspon/pohod (kako god) ostane u još dužem sjećanju
pobrinuo se i Tarik J
(momak koji nas je dovezao) Trebao je doći u 18h međutim...19h
Tarika nema...20h Tarika nema...Kiša počinje da pada...Tarika
opet nema...Postavili smo dva šatora u kojima nas je i zatekao
kada je stigao oko 21h..Srećom ništa loše se nije desilo
(poput spadanja šoferšajbe, otkazivanja kočnica,uništenog
motora i sl „sitnica“ koje se nama obično dešavaju...)
U Sarajevo smo stigli iza ponoći-prilično umorni ali u
isto vrijeme i sretni zbog lijepo provedenog vikenda...
Na
Prijevoru
Čekanje
Drago
mi je da su s nama bili Dragan Ilić i Alen Lepirica, što su
dopustili da ih „iskoristimo“ na najbolji mogući način, tj
da saznamo puno toga o samoj planini,njenom postanku, jezeru,
flori, fauni, loženju vatre J,spremanju
čaja i svemu
ostalom što nam je palo na pamet. Hvala
Sve
u svemu, ovo je bila jedna mala , lijepa polu avantura...koju ćemo
svi pamtiti i nadam se uskoro ponoviti...
|
