|
piše: Azra
Kaljanac
foto:
Gordan Papac,Tomislav Šoljić
Jednog lijepog kišnog dana
krenuh na Bjelašnicu... i završih na Durmitoru...i još
dalje...Glavni „krivci“:Gordan,Sanja,Tomica (tnx for
everething )
Sve slike koje vidjeh do tada
i sve priče, ne mogu se porediti sa onim što me dočekalo tamo
negdje gdje sam mislila da ne postoji nešto više od ....Zašto
me neko prije nije
nagovorio na nešto ovako „ružno i grozno“ (Samere!?!?)
Istočna Bosna i kanjon
Bistrice,pa preko Šćepan polja, uz kanjom Pive i Pivske
planine....do kanjona, malo je reći prelijepe Tare
Ubrzo se pred nama pojavljuje
nešto zaista nesvakidašnje-vrh Prutaš (2393mnm-metara nad
morem)...Južna stijena Prutaša sazidana je od naizmjeničnih
vertikalnih slojeva krečnjaka i pješčara koji su visoki 250
metara! Slojevi su nalik na stubove ili pruteve po čemu je i
dobio ime.Djeluje zaista impresivno..
Zatim dolazimo na Sedlo (1907
mnm) koje se nalazi između Sedlene grede na jugu i Uvite grede
na sjeveru .I u vecernjim satima stigosmo u Nacionalni park
Durmitor.Ubrzo dodjosmo i na Žabljak (1450n/v),grad koji se
nalazi na najvecoj nadmorskoj visini na Balkanu.Svud okolo
stranci (citaj: Česi-na tren sam pomislila da sam se nasla u
nekoj rupi u vremenu i nekako preselila u Česku-pa toliko ih
nema ni u samoj Českoj...)
Nekako nadjosmo smjestaj u
privatnom kampu.Satori,ljubazni domacini, crknuti puzevi (!?) i
smjestismo se nekako.Gdje cemo i sta cemo raditi, dogovarali smo
usput..Prvo:Crno jezero...
Jedna od zanimljivih stvari
vezana za Crno jezero je ta da vode
jezera u povoljnim hidroloskim uslovima otiču u dva
različita riječna sliva.Kod visokog vodostaja
vode otiču u rijeku Taru, dok se kod niskog vodostaja,
vode iz Malog jezera prelijevaju u Veliko jezero i ponorima otiču
u rijeku Komarnicu pa u Pivu. E to se sve zove BIFURKACIJA
(da nesto i naučimo!) Ledničkog je porijekla kao i sva
ostala jezera na Durmitoru (Škrčka jezera, Modro,Vražje,Riblje
jezero ...)
Mogucnosti
za ture-boli glava!!! Svi putevi su dobro markirani tako
da se moze setati i penjati kud pozelite...Izabrali smo Ledenu
pecinu i
Medjeda...Usput katuni, Cesi,jagode, maline,pogledi na obliznje
vrhove koji su zaista impresivni, a ima ih...Na Durmitoru je
ukupno 47 vrhova preko 2000m n/v...stvarno zavidim tim našim
susjedima...
Pored Mlinskog potoka i ostatka Jakšića
mlinova,kroz borovu, kasnije i bukovu šumu,dolazimo do Inđinih
dolova. Cijelim putem nailazimo na maline i pokoju skrivenu šumsku
jagodu, (a meni baš ni jedna nije promakla čini mi se J
) ,a nađe se i neka borovnica...Markacija nas vodi pored
Barskih koliba, Starog katuna...pa do Ledene pećine (2160m n/v)
Da nismo trazili pecinu,tesko
da bismo i primjetili ulaz u nju. Pri spustanju u pećinu,
morali smo preći 40m strme padine prekrivene snijegom i
ledom.Temperatura u pećini se ljeti krece oko nule...tako da je
bilo prilično brrrrr..... Ali vrijedilo je smrznutih
ruku,noseva i usiju u svakom slučaju
Unutra nas je docekalo cudo
prirode...djelovalo je nestvarno,prelijepo...Svaki cas sam
ocekivala da ce se pojaviti Ledena kraljica sa nekim patuljcima
koji su to sve napravili i vratiti me u neku bajku iz
djetinjstva
A kako je ovaj komarac
prezivio...ostaje zagonetka....
Oblaci su poceli da se
skupljaju, pecina je „uzela“ svoje vrijeme tako da smo Međeda
i njegovih 2287mnm
ostavili za neki drugi put..
Međutim, užitak ne bi bio
potpun bez bar jednog osvojenog vrha, tako da smo se Gordan i ja
popeli do obliznje Oble glave (2303m n/v) I nismo se
pokajali...pogled je
fantastican..
Lose vrijeme nas vodi juznije
ka Nacionalnom parku Biogradska Gora na Bjelasici.Prvo nailazimo
na Biogradsko
jezero.Kažu da je jedno od najljepših na tom području. Nalazi
se na 1094m,dugo 875m,široko do 400m.Dubina jezera je nekih 12m
tako da i ronioci mogu uživati u njegovim ljepotama (kao i na
Pešića jezeru na 1838m i dubini od oko 8m...)
E tamo ćete naići na džinovska
bukova stabla (visine 45m,prečnika 150cm) stara preko 400
godina...I preko 2000 biljnih vrsta.A s obzirom kako to sve
izgleda ne bi me čudilo da sretnete i neku vilu ili vilenjka
Ponavljam se ali....zaista je
lijepo...
Dalje „plovimo“ na
Komove.Za razliku od drugih crnogorskih planina Komovi su uska
skupina stjenovitih vrhova nad riječnim dolinama.Takođe imaju
i veliki broj izvora i vrela.
Stižemo na Štavnu (1760mnm)
katunsko naselje u kom nailazimo na ljubazne crnogorce.Sjeća li
se ko Đekne ?! E pa tako to nekako izgleda , a i zvuči...
Svi Komovi izgledaju
privlacno....izazovno...Vasojevički,Ljevoručki i Kučki.
Sutradan je odluku koji Kom
posjetiti izabrala gusta magla, tako da smo ovaj put ostali
uskraćeni za predivan pogled sa Komova ,prvenstveno na
Prokletije.
Tragajući za boljim vremenom
produžili smo jos južnije,
preme Skadarskom jezeru i moru ......Podgorica,Nikšić,Cetinje
i Budva .........Povratak u Bosnu preko Kotora,Trebinja,Bileće
i Tjentišta.......Pogled na prelijepu i nedostiznu
Treskavicu i nazad u Sa...
Sve u svemu, bilo je lijepo,
zabavno i interesantno...Ovaj put nije bilo guranja kombija po
auto putu, vozača koji nas je zaboravio,ni leteće šofersajbe
ili kao se to već zove....Ali... gnječenje prstiju od strane
Gordanove mezimice Astrice,klizanje po stijeni uz mogućnost
lomljenja prstiju (opet!) jer sam slijedila Gordanove staze i
putice, nije me zaobišlo... Sreća pa mi se puž nije uselio u
šator kao nekima pa su morali u „podstanare".
I na kraju,šta drugo reći
nego što prije krenite put Montenegra.Bilo gdje da odete nećete
fuliti...U bilo koje doba da odete,biće vam lijepo (neko bi
rek'o da me plaćaju za ovo
) Svako ce naći nesto za sebe..i planinari, i alpinisti,šetači,pa
čak i supruge koje vole samo more.
Vidimo se na brdu....
|
